Fotografija: pixabay.com
Obzirom da komunikacija ima velik utjecaj na odgojne metode, ali i sve odnose općenito, već na prvoj godini fakulteta učili smo o žirafskom i zmijskom govoru. Od tada je krenuo dugotrajan put osvješćivanja o komunikaciji koju verbaliziram prema svojoj okolini.
Žirafski govor topli je govor koji dolazi iz srca i polazi od „ja-poruka“, dok je zmijski govor hladni govor koji osuđuje, kritizira, opominje polazeći od „ti-poruka“.
Za žirafski govor karakteristično je iznijeti određeno zapažanje, navesti vlastiti osjećaj oko tog zapažanja, zatim verbalizirati vlastitu potrebu i želju.
Npr. jedno roditeljsko obraćanje djetetu može glasiti: „Kad me udariš, ljutim se jer me to boli. Voljela bih da zajedno smislimo što možeš napraviti idući put u takvoj situaciji da ti bude lakše.“
U ovom primjeru jasno je iskazano točno određeno ponašanje koje smeta roditelju jer mu nanosi bol. Istovremeno je roditelj uspio iskazati svoje osjećaje i potrebu bez napadanja i kritiziranja djeteta, nego je specifirano točno određeno ponašanje.
S odmakom, možemo shvatiti kako žirafski govor ima puno veći efekt nego zmijski govor koji bi glasio: „Kako si zločest/a, samo se znaš udarati!“.
U zmijskom govoru vidimo jedino okrivljavanje, osuđivanje i prigovaranje cijelom identitetu djeteta. Takav je govor ponižavajuć i ne donosi željene rezultate (ni kratkoročno, a kamo li dugoročno).
Ne samo da djeca slušaju način na koji komuniciramo s njima i sa svojom užom i širom okolinom, nego ga s vremenom usvajaju i reproduciraju.
To se ponekad zna prepoznati u odnosima starije i mlađe braće i sestara, pa se jako začudimo kad čujemo: „Ti si mali/mala, ti to ne znaš.“. Tad se ljutimo na starije dijete i ne odgovara nam „otpor“ koji dijete pruža, a zapravo samo ponavlja naučene obrasce komunikacije.
Još jedna opasnost koju nosi neodgovarajuća komunikacija i zmijski govor s djecom je da djeca s vremenom mogu zaista povjerovati u rečenice koje verbaliziramo i početi se ponašati u skladu s njima „jer se to od mene očekuje“.
Primjerice, ako učestalo ističemo kako je dijete šaljivo, duhovito, da je stvoreno za zabavu, dijete odrasta s takvom slikom o sebi. Kad naiđe na neki problem, možda si neće dopustiti da osjeti emocije tuge, straha i nemoći zato jer se od njega očekuje da na sve što ga u životu dočeka reagira s osmijehom i da lako podnese. To je prevelik teret na djetetovim leđima, a proizađe iz nesvjesnog etiketiranja i neadekvatne komunikacije.
Što možeš napraviti još danas da kreneš komunicirati žirafskim govorom?
- Kad želiš istaknuti što ti smeta, izdvoji točno određeno ponašanje (udaranje, vikanje, čupanje, nepospremanje igračaka…).
- Reci kako se osjećaš kad je prisutno to ponašanje (tužna sam, ljuti me, uzrujana sam, zabrinuta, bojim se…).
- Naglasi zašto te to brine ili koju potrebu imaš (što je ono što ti kod sebe možeš kontrolirati, izraz (ne)slaganja bez povrjeđivanja djeteta – mislim da se možeš ozlijediti; seki to ne paše; braco ne želi sad…).
- Predloži rješenje koje bi ti odgovaralo (daj ideju s kojom bi bila zadovoljna/bio zadovoljan ili zajedno smislite nekoliko prijedloga).
Počnimo od sebe i onoga što možemo promijeniti. Teško je, ali isplati se. Kad dijete vidi kako reagiramo, kako se znamo umiriti i izregulirati svoje emocije umjesto da posegnemo za zmijskim govorom, za njega se stvara cijeli novi spektar mogućnosti.
Otkriva vrata mogućih reakcija od kojih svaka ima svoju uzročno-posljedičnu reakciju i na temelju te povratne informacije zaključuje kakva komunikacija mu donosi najviše benefita – unutarnji mir, zadovoljstvo, ispunjenost i suradnju.