Roditeljski dom najvažnije je okruženje s kojim se dijete susreće po rođenju. U njemu treba imati svu toplinu i ljubav kako bi moglo nesmetano rasti i razvijati se. Ubrzo, dijete počinje sjediti, puzati, praviti prve korake i već je vrijeme za pripremu na jaslice. Tako dječji vrtić postaje drugo važno okruženje koje dijete upoznaje od malena.
Fotografija: unsplash.com
Uzevši u obzir da je i roditeljima i odgojiteljima u interesu optimalan razvoj djeteta, ne bi trebalo biti teško ostvariti partnerstvo između te dvije uloge. Međutim, ipak se nekada dogodi da se ne možemo najbolje razumjeti i čini se kao da stojimo na dvije različite strane, a ne jedni uz drugoga.
Razlozi za unapređenje odnosa između roditelja i odgojitelja:
- dijete se osjeća sigurnije kad vidi da roditelji uspješno komuniciraju s odgojiteljem i da mu vjeruju. To djetetu šalje poruku „Ovdje sam siguran, voljen i zaštićen.“
- kad roditelji i odgojitelji djeluju u istom smjeru, razmjenjuju informacije o djetetu, dijele iskustva oko različitih odgojnih situacija, usmjeravaju ponašanje djeteta na isti način – zapravo zajedno potiču dijete da samostalno ostvaruje svoj puni potencijal.
- otvorena i iskrena komunikacija uz uvažavanje tuđeg mišljenja dovodi do lakšeg rješavanja eventualne problemske situacije
Ovi benefiti samo su vrh sante leda koju možemo vidjeti, ali njeni počeci su mnogo dublje. Kako bi ovakav odnos bio moguć, odgovornost moraju podijeliti i roditelji i odgojitelji. Kao i u životu, odgovorni smo za našu komunikaciju – što govorimo, na koji način se izražavamo i vjerujemo li uistinu to što verbaliziramo. Druga strana dijeli jednaku takvu odgovornost. A da bi se „našli na pola puta“ moramo krenuti otvorenoga uma i spremni čuti što druga strana ima za reći, čak i u slučaju kad nemamo isto stajalište.
4 koraka koja nam mogu u tome pomoći:
- Preuzimanje odgovornosti za svoj dio odnosa je dobar početak.
- Ne osuđujte – ni iz uloge roditelja, ni iz uloge odgojitelja. Dok smo fokusirani na ono što je loše, ne možemo vidjeti ono što je dobro. Ono gdje je naš fokus to i raste. Potrudimo se da raste pozitivan odnos, a ne problemi bez rješenja.
- Otvoreno komunicirajte – ako ima nešto što vam ne odgovara. Naravno, koristeći „ja-poruke“ gdje je središte ono kako se mi osjećamo zbog određenog postupka. Primjerice: „Kad mi ne kažete da je dijete palo, osjećam se zabrinuto jer mi se čini kao da niste tome posvetili dovoljno pažnje. Voljela bih ako biste ubuduće mogli prenijeti takvu informaciju jer mi je zaista važna.“ Ovaj primjer vrijedi za obje strane.
- Postavljajte pitanja – pitajte jedni druge što se može bolje i drugačije. Suradnja i partnerstvo njeguju se svaki dan razmjenom informacija prilikom dolaska i odlaska djeteta u dječji vrtić. Tu su i drugi oblici suradnje poput roditeljskih kutića, individualnih konzultacija, roditeljskih sastanaka, sudjelovanja u radu, mail komunikacije itd. Važno je da nađete oblik koji odgovara objema stranama.
Fotografija: pixabay.com
Da sumiramo, svatko od nas je individua za sebe. Različitog smo karaktera, temperamenta, uvjerenja, očekivanja… No, onog trenutka kad kao roditelji stupamo u dječji vrtić i kao odgojitelji predstavljamo svoju profesionalnu praksu, trebamo osvijestiti važnost ostvarivanja uspješnog partnerstva roditelja i odgojitelja.
Zadatak odgojitelja jest potaknuti roditelja na suradnju, omogućiti da se, kao i dijete, roditelj osjeća dobrodošlo u prostoru dječjeg vrtića i odgojno-obrazovne skupine. Istovremeno, roditelj je taj koji odlučuje biti dionikom takvoga odnosa.
CILJ nam je zajednički – dobrobit djeteta. Važno je shvatiti da je to u najboljem interesu djeteta, zato se vrijedi potruditi otvoreno komunicirati, imati povjerenja međusobno i zajednički djelovati u smjeru optimalnog rasta i razvoja djeteta.